Zdenko Bošković

Rođen sam 11.12.1957. godine u Tuzli. Prve godine svog ranog djetinjstva sretno sam (po pričanju roditelja) protraćio po Banovićima (uz šargiju) i Čitluku (uz gangu) i njihovoj okolini.

Sa četiri godine dolazim,vraćam se sa roditeljima u njihov rodni grad Mostar.Živio sam na Rudniku kod dede i babe u tzv „rudarskoj kući“ ko prvi komšija čuvenog Mate Pandže dok nismo dobili stan u Kolonadi na Aveniji. U Mostaru sam pohađao i obdaništa i zabavišta i škole (Deseta osnovna“Braća Ribar“ i EMŠC), radio (UNIS Telekomunikacije), oženio se (Mladenka Marić iz Bakijine Luke) , djecu dobio (Pavle i Nikola) i imao bezbroj prijatelja i planova.

U međuvremenu sam par puta bio primoran napuštati voljeni grad  na duže vrijeme i uvijek sam nastojao da se brzo vratim.

 Godine 1976/77 u Sarajevu,bezuspješno, sam probao studirati elektrotehniku , a 1978/79 godine  u Rijeci i Zagrebu služio sam i odslužio vojni rok.

Septembra1993. krećem sa familijom u izbjeglištvo u Nizozemsku  i do dana današnjeg nadam se trećem i konačnom povrataku.

 Izdao sam tri zbirke pjesama„Miris Mostara“ „Lažne Priče“ i „Duhovni Blizanci“.

Najveću titulu i priznanje dobio sam 28.03.2009. rođenjem moje unuke Lane. Postao sam deda.

U grupi „Štreka“ spreman sam za sve poslove od ložača, preko mašinovođe, pregledača točkova i odpravnika vozova do putnika u Drugoj klasi gdje se pije, puši i izuvene noge stavljaju komšiji pod nos..

i sviram harmoniku.